Crkva sv. Lucije

Iz Registra kulturnih dobara

Crkva sv. Lucije nalazi se na jugoistočnom rubu povijesne jezgre Starog Grada, južno od crkve sv. Ivana. Nastala je pregradnjom u dijelu nekadašnjeg samostana trećorednica. Crkvu je zajedno sa samostanom za trećorednice («picokare») sagradio oko 1500. godine svećenik Nikola Barbeta. Samostan su 1571. godine zapalili Turci. Godine 1873. crkva je temeljito preuređena, kada i dobiva neuobičajen pravokutan oblik, veće širine nego duljine, tako da nalikuje stambenoj kući s četverostrešnim krovom. Tom je prigodom zamijenjen i patron crkve, iz sv. Vinka Ferrerskog preimenovan je u sv. Luciju. Izvorna se crkva vjerojatno nalazila u zapadnom dijelu danas ruševnog samostana, od kojeg je vidljiv tek sjeverni zid sklopa, koji se nalazi istočno od današnje crkve. Na crkvi, koja je građena priklesanim kamenom u vapnenom mortu uočljive su faze zidanja. U istočnom i zapadnom pročelju crkve u donjem dijelu zidova uočava se struktura građena sitnijim uslojenim kamenom, koja datira iz vremena gradnje samostana, dok je nadogradnja građena krupnijim kamenom, vjerojatno iz razdoblja XIX. stoljeća kada je crkva preuređena. Na glavnom pročelju crkve, okrenutom k sjeveru, prema gradu, nalazi se jednostavan portal flankiran s dva recentnije otvorena prozora, dok se na višem nivou opažaju tragovi danas zazidanog gotičkog prozora. Nad jednostavnim portalom je niša oblika prelomljenog luka, oblikovana od kamenih ulomaka, u kojoj je kamena polikromirana skulptura Krista, dopojasno prikazanog kao «Imago pietatis». U jugoistočnom dijelu crkve je svođena kapela, koja se danas koristi kao sakristija, u kojoj se nalazi kameni kip sv. Lucije. Oba su kipa rad istog majstora ili radionice, vjerojatno iz XVI. stoljeća, rađeni u gotičkoj tradiciji. U osi glavnog pročelja crkve je jednodijelni zvonik na preslicu, građen kamenom novije izvedbe, vjerojatno iz XIX. stoljeća kada je crkva obnovljena, a opremljen je s jednim zvonom.