Sv. Jakov

Iz Registra kulturnih dobara

Crkva sv. Jakova je smještena u sjeveroistočnom dijelu gradske jezgre, pod samim zidinama. Riječ je o manjem zdanju pravilne orijentacije jednostavnog tlocrtnog oblika. Sa zapadne strane crkvi je prigrađena zgrada koja je služila kao slanica. Južno pročelje otvoreno je prema Ulici Peline dok su istočno i sjeverno pročelje orijentirani na male areale zatvorene gradskim zidinama. Crkva se u izvorima prvi put spominje 1225. godine u kontekstu dolaska dominikanskog reda na dubrovački prostor. Crkva sv. Jakova predstavlja skladno zdanje manjih dimenzija kojeg odlikuju romaničke stilske karakteristike. Pretpostavlja se da je izgrađena u razdoblju 12. stoljeća te predstavlja rijedak primjer sačuvane romaničke gradnje u Dubrovniku. Značajna je u kontekstu dominikanaca koji je koriste po svom dolasku. Tijekom stoljeća crkva nije doživjela značajnija oštećenja svojih osnovnih oblika te predstavlja izvoran svjedok srednjovjekovnih umijeća gradnje.