Splitska sinagoga

Iz Registra kulturnih dobara

Jedna od najstarijih europskih, još uvijek aktivnih, sinagoga nastala je početkom 16.st., u nekadašnjem židovskom getu neposredno izvan zapadnog zida Dioklecijanove palače, adaptacijom drugoga kata dviju spojenih srednjovjekovnih kuća. Poput suvremenih mletačkih i većine ostalih talijanskih sinagoga, ni splitska se izvana ničim nije isticala od ostalih skromnih stambenih kuća, dok je u unutrašnjosti bila bogatije ukrašena. Današnji izgled unutrašnjosti dobio je splitski hram oko 1728. godine, kada je za veće građevinske radove isplaćen graditelj Domenico Scotti, a za uređenje unutrašnjosti umjetnik Giacomo Franzano. U zapadni zid Dioklecijanove palače ugrađen je najsvetiji dio hrama - aron hakodeš, okrenut Jeruzalemu, izrađen u klasicističkom stilu od crnog i bijelog mramora. Na arhitravu je natpis na hebrejskom „Sjeti se pred kim stojiš“. Početkom 19. stoljeća sinagoga je proširena na susjednu kuću sa sjeverne strane, u kojoj je uređen molitveni prostor za žene. Dana 12. lipnja 1942. godine talijanski fašisti su opljačkali sinagogu i na obližnjem Narodnom trgu (Pjaci) na lomači zapalili obredne predmete, knjige, rukopise i namještaj. Manji broj spašenih srebrenih predmeta izložen je u sinagogi nakon poratne obnove. Splitska sinagoga s interijerom s početka 18.st. svjedoči o povijesti Židova u Splitu, a značajna je i kao vrijedan primjer splitske sakralne arhitekture.